subota, 18. listopada 2014.

Prikaz spaljenog Sarajeva iz 1697. godine

Izdanje : Beč, 1740 godine

Predvođeni Eugenom Savojskim, habsburški vojnici, njih oko 6.500 iz Osjeka počeli su invaziju na Bosnu i Hercegovinu.
U središte Bosanskog sandžaka, Sarajevo, stigli su 22. oktobra 1697. godine. Eugen Savojski je u pismu upućenom vlastima, tražio da se grad preda. Pismo su odnijeli zastavnik i trubač.
On u pismu naglasio kako austrijski vojnici nisu došli “žrtvovati još ljudske krvi”, te insistirao da mu iz Sarajeva pošalju izaslanika, jer će u protivnom on nastaviti svoj marš.
“Ova naša opomena učinjena je u dobroj namjeri, ali izjavljujemo, ako se ona ne uvaži, i ako ostanete uporni, da će se naša dobrota izvrgnuti u strogost, pa ćemo sve uništiti mačem i vatrom. Nećemo poštedjeti ni dijete u majčinoj utrobi, jer je pripravljena i teška artiljerija”, stoji u pismu Eugena Savojskog.
U pismu se također navodi kako je u habsburškom pohodu proliveno previše otomanske krvi i u upozorio građane Sarajeva da se ne zavaravaju nadom u otpor.
Kako izaslanik iz Sarajeva nikada nije stigao, Eugen je s vojskom krenuo na Sarajevo. O samom napadu malo se zna, a najviše detalja opisano je u dnevniku Eugena Savojskog.
Eugen je, kako piše u dnevniku, 23. oktobra, tokom marširanja na Sarajevo, sreo ranjenog zastavnika kojeg je poslao dan ranije u grad da uruči pismo. Trubač je, kako se navodi u dnevniku, ubijen “za vrijeme divljeg bijega stanovnika iz Sarajeva”.
Savojski je napad predvodio s, kako navodi u dnevniku, uzvisine koja dominira samim gradom.
“Turci su već bili sklonili najvrjednije stvari, ali su svejedno ostavili za sobom veliku količinu svakojake robe. Pred večer je grad planuo. Inače se nalazi na široku prostoru i potpuno je otvoren; ima 120 lijepih džamija. Sutradan sam još ostao u Sarajevu. Prepustili smo grad i svu okolicu vatri. Naš jurišni odred koji je progonio neprijatelja vratio se s bogatim plijenom i mnogo žena i djece, nakon sto su pobili svu silu Turaka”, opisao je u svom dnevniku Eugen napad na Sarajevo.
Kako se u dnevniku dalje navodi, mnogi kršćani su dolazili i molili da se sklone u Eugenov tabor, s nadom da napuste zemlju zajedno sa austrijskom vojskom. U Sarajevu je nakon napada, prema pisanju Franjevaca, ostalo oko tridesetak hiljada mahom seoskog i prigradskog stanovništva.
Skoro cijela infrastruktura grada je bila potpuno uništena, a veliki broj knjiga je izgorio u plamenu. Ipak, kako navodi Andras Riedlmayer, ekspert za uništenu islamsku vjersku i kulturnu baštinu, sarajevska Hagada, je nekako izbjegla tu sudbinu.


Izdanje : Beč, 1740 godine

ponedjeljak, 9. lipnja 2014.

Kako je i zbog čega nastala Dolac-Malta?


Formiranjem grada i njegovim naglim širenjem pojavila se potreba za carinarnicama na ulazima i izlazima iz Sarajeva. One su na jedan način omeđivale područje grada, a služile su kao kontrolni punktovi za robu koja se donosila iz obližnjih sela i drugih gradova.

Na tu robu država je uzimala porez, a sve je bilo čvrsto uvezano sa šeher-ćehajom (gradonačelnikom) i njegovom službom, piše Dnevni avaz.


▓ Protok ljudi 

"Na ovaj način se kontrolirao protok ljudi i robe. Bilo je mnogo carinarnica, a bile su tako značajne da su kvartovi dobivali ime po njima. Na Vratniku i danas postoji ulica Carina tamo gdje se nekada kontrolirala roba prispjela s istoka.

Riječ 'carina' u našem jeziku vuče duboke korijene još od nastanka prvih država, a znači carev udio u nekoj robi ili novcu. Austrougarskom okupacijom BiH postala je dio jednog novog sistema, pa su carinarnice postale 'malte' po njemačkoj riječi 'maut'", govori Mufid Garibija, arhitekta i dobar poznavalac historije grada.

One su bile popularne u Sarajevu pa je nekoliko kvartova nazvano po njima, a najpoznatija je Dolac-Malta. To je danas jedan od najatraktivnijih kvartova u gradu, smješten između Čengić-Vile i Pofalića, a preko Miljacke graniči i s naseljem Hrasno.


▓ Mali dol

"Na ovom prostoru bio je jedan mali dol, gdje se polje sužavalo te je bilo idealno mjesto za carinarnicu. Nikla je tu poznata malta, gdje se provjeravala i carinila sva roba koja je dolazila sa sjevera Bosne ili iz Beča i drugih carskih centara.

Tako se oko carinarnice u maloj dolini razvilo čitavo naselje nazvano Dolac-Malta. Na tom prostoru najveći posjednik bila je sarajevska porodica Aganagića, čija se zemlja prostirala oko današnje Paromlinske ulice", kaže Garibija.



Izvor : radiosarajevo.ba

ponedjeljak, 27. siječnja 2014.

Ljubav u ratnom Sarajevu


četvrtak, 2. siječnja 2014.

Foto novogodišnje noći (pogled na Sarajevo sa Bijele tabije)

(kliknuti na fotografiju za prikaz u većoj rezoluiji)

(kliknuti na fotografiju za prikaz u većoj rezoluiji)


ponedjeljak, 2. prosinca 2013.

Sarajevo 92-96